Iskorišćenost kapaciteta znači ostvareni output cost centra u odnosu na planirani output, izražen u jedinicama outputa ili u standardima učinka dotičnog cost centra
Primer
Capacity utilisation se skraćeno označava sa CU. U samom obračunu ovo iskorišćenje kapaciteta se meri ručno ili kompjuterski pomoću instrumenata osmišljenih tako da prikupljaju podatke o outputu, što je opšte poznato kao prikupljanje operativnih podataka. U planiranju postoje dve mogućnosti za utvrđivanje planiranog iskorišćenja kapaciteta cost centra:
Primer
Fabrika je dobila od sektora prodaje da se planira prodaja od 10.000 tona. Pošto fabrika već ima zalihe od 1.000 tona, menadžment je odlučio da planira proizvodnju od 9.000 tona.
Primer
Građevinska kompanija je ugovorila posao izgradnje stambenog bloka od 10.000 m2. U prošlosti, kompanija je imala sličan projekat gde je bilo potrebno 250 ljudi za projekat. Novi projekat je 20% komplikovaniji (specifičan teren, uslovi rada i sl.) i menadžment planira da će biti potrebno 300 ljudi za 10.000 m2.
Planirano iskorišćenje kapaciteta je osnov za izračunavanje planiranih stopa troškova (tarifa) cost centra, jer se ne prodaje instalirani output (teoretski kapacitet) već proizvedeni output.
Primer:
Planirana je proizvodnja 6.000 tona metalnih odlivaka dok je ukupni kapacitet fabrike 10.000 tona. Planirani su troškovi od 300.000 EUR za cost centar Održavanje. Planirana stopa troškova za cost centar se računa na planiranu proizvodnju, a ne na instalirani kapacitet. Stoga stopa troškova iznosi 50 EUR/toni i dobijena je po formuli 300.000 EUR : 6.000 tona. Iznos od 50 EUR/toni se zove i tarifa (cost rates).