I bogati plaču - nije sve u novcu
a
Prije svega - šoldi - po dalmatinski znači novac. :)
E, sad. Spominjala sam u nekim blogovima pre, imala sam priliku da upoznam neke od vrlo bogatih i poznatih ljudi širom sveta (Australija, Novi Zeland, Zapadna Evropa, Malezija, Amerika, naravno i Balkan) i provesti deo vremena s njima na ovaj ili onaj način.
Juče sam podelila video u kojem poznati Amerikanci govore o tome kako im slava i bogatstvo koje su postigli nisu doneli sreću.
Nedavno sam čitala istraživanje koje je trajalo 75 godina i koje kaže da mladi danas žele slavu i bogatstvo iako je dokazano da su izvor sreće odnosi. Dakle, prvi faktor privatne sreće su dobri odnosi. A najvažnije u poslu je također – okružiti se ljudima koji nas podržavaju, dakle opet odnosi.
Očito je za sreću presudno s kime provodimo vrijeme, a ne koliko smo bogati i slavni, a svi želimo biti sretni. Dobri odnosi su ono što će nas usrećiti.
Za mene je uspjeh i sreća – uz odlične odnose i radost, mir, unutarnje zadovoljstvo… no svatko ima svoju definiciju, sigurna sam.
Što se novaca tiče, osobno sam imala nakon prodaje prve firme za 5-7 godina da prstom ne maknem, (čak tri tjedna nisam radila) a bilo je situacija kad nisam imala za cestarinu i srećom nisam bila sama u autu.
Da se vratimo na bogataše…
Upoznala sam poduzetnika koji od samo jednog od svojih biznisa zarađuje milijune dolara mjesečno, da dobro ste pročitali. Nesiguran u sebe, opsjednut mitom o mladosti, nekoliko puta na dan popije nekoliko desetaka tableta (kad sam ga vidjela sjetila sam se svoje prabake koja samo što 100 nije doživjela na pršutu, ribi, crnom vinu… vitalna i pokretna i bistra do zadnjeg trena…) a on… još se dokazuje tati, nikad zadovoljan, uvijek u trci za još novaca…
Upoznala sam poduzetnika koji ne zna kuda bi s novcima, a on i prijatelj nisu doručkovali u hotelu sa 5 zvjezdica u kojem su odsjeli da uštede… pa su otišli u obližnji kafić na sendvič… opet sam imala tada u slici svoje/naše obroke diljem regije…
Upoznala sam poduzetnika koji je jako bogat i koji nijedan event ne organizira, a da nema skrivenu namjeru za dalje tj. sve služi da nešto tada proda, idealno da isto budu pasivni prihodi. I rijetko je opušten. I rijetko je s djecom i obitelji.
Upoznala sam poduzetnika koji ima više nego dovoljno no i dalje propušta predstave djece u vrtiću/školi u želji za još većom zaradom.
Upoznala sam poduzetnika koji novac ne može potrošiti za tri života, ali se budi noću u znoju i strahu da će ga izgubiti.
Upoznala sam bogate koji su propali odnosno koji su bili bogati.
Upoznala sam bogatu poduzetnicu koja čuva svaku sitnicu, kuća joj je pretrpana svačim, jer ona ne može ništa baciti.
Upoznala sam bogatu poduzetnici koja flaširanu vodu iz hotela nosi sa sobom na izlete da ne kupuje novu.
Upoznala sam bogatu poduzetnicu koja je u strahu ostavljala nakit u hotelu… I zato se nije mogla opustiti u obilasku grada
Upoznala sam bogate ljude koji ni slučajno ne zovu na normalan telefon nego uvijek wifi, viber... ni pod cijenu života i smrti…
Upoznala sam i jednostavne ljude koji malo imaju, ali od srca daju, na Baliju, u Indiji… osjetila sam srpsku, makedonsku, crnogorsku, bosansku... dobrodošlicu…
Nekidan na Business Cafeu u Beogradu naš mladi gost rekao je – radim koliko smatram da je dovoljno, jer želim biti i sretan. Nedavno smo u Podgorici na Business Cafeu imali baš tu temu – Sretan ili/i uspješan.
Vjerujem da možemo imati sve.
Kažu - nije bogat onaj tko ima najviše nego tko najmanje treba. Ja bih dodala da je bogat onaj tko zna privući, zadržati, uvećati bogatstvo, ali i UŽIVATI u svemu što ima. Jer šta će im to sve ako ne znaju uživati, a upoznala sam ih puno, i nažalost rijetko tko zna uživati do kraja i opušteno. I da zna stati.
A što se novaca tiče, moja glavna poštapalica – istraživanja su pokazala (a stvarno jesu) da je 75 000 dolara godišnja zarada prag sreće, nakon toga količina novaca ne utječe na osjećaj sreće.
A morate priznati da to u svijetu poduzetništva ovdje i nije nemoguć iznos za zaraditi, zar ne?
Koliko god zarađujete, UŽIVAJTE u tome, UŽIVAJTE U ŽIVOTU. Inače sve to nema smisla. Došli smo ŽIVJETI.
U potpisu dežurni hedonist - kako drugačije. :)
a
a
Izvor: Kristina Ercegović