Menadžeri i aktivan sportski život

  U Francuskoj, menadžeri sve češće kao hobi u svom CV-u upisuju maraton i polumaraton.      

Oni koji regrutuju i čitaju biografije, smatraju da bavljenje ovim atletskim disciplinama pokazuje da je kandidat razumna osoba koja dobro procenjuje svoje snage, da je spremna na odricanje i naporan rad, a da u sebi ima dovoljno motivacije da sačeka plodove sopstvenih napora.

  Imate li uzore kad je reč o kvalitetu života?

Ne morate biti statističar da razumete brojke koje pokazuju koliko posledice sedentarnog i pasivnog načina života utiču na vaše zdravlje i kvalitet života. Okrenite se i pogledajte... Na primer, ljude sa kojima radite. Da li biste želeli da budete kao oni?

Da li u vašem okruženju postoje kolege, partneri ili klijenti koji bi vam mogli biti uzor u poslovnom smislu? Da li ti isti ljudi mogu biti uzor po tome kako izgledaju, kako se hrane i koliko vremena posvećuju svom izgledu i zdravlju? Ko su ljudi koje vrednujete više nego druge? Zašto?

    Prati nas osećaj da nešto treba da promenimo

Aktivnost, vitalnost i kvalitet života su usko povezani. Ne govorimo samo o tome da je rad na sebi kroz fizičku aktivnost prevencija mnogih bolesti...

Stalno nas bombarduju informacijama o tome da smo, kao menadžeri sa najvećom odgovornošću u kompanijama i organizacijama, najizloženiji posledicama neaktivnosti i stresa, kao što su: kardiovaskularne bolesti od povišenog pritiska do šloga, problemi sa kostima, smanjenje kvaliteta seksualnog života, gojaznost...

Negde u vazduhu je prisutna misao da u našem životu postoji negativna navika koje se još nismo otarasili i pozitivna koju moramo da steknemo... Ovu misao prate i negativne emocije: krivica, ljutnja, očajanje, stres... Šta to još niste odlučili da promenite?

Kada već počnemo da radimo na sebi, kao pametni, sposobni i preduzimljivi ljudi koji puno postižu, govorimo o bavljenju svojim zdravljem i fizičkim izgledom, kao načinu da zdravlje i izgled ne budu prepreka u našim životima. Želimo da smršamo da nas ne bude blam kada se skinemo, da smršamo jer gojaznost znači da ne brinemo o sebi, i da budemo toliko zdravi, da možemo bez problema na sport, na planinu, na izlet, i da ne završimo kao kolega iz kancelarije pored.

Ali zašto su nam ovde standardi i očekivani kvalitet toliko niski, kada na karijernom i finansijskom planu od sebe očekujemo samo maksimalne uspehe?

    Vitalnost kao vrednost

Ozbiljne zdravstvene nedaće su pravi momenat za ozbiljnu stratešku intervenciju u našim životima. Tada je vrlo važno da zastanemo i porazmislimo o vrednostima koje nas vode i motivišu u životu.

Ukoliko hoćete da budete zdravi, zadovoljni svojim izgledom i kvalitetom života, među vrednostima od presudnog značaja za vas moraju da se nađu zdravlje i vitalnost (npr pored ljubavi, napretka, novca, nezavisnosti ili čega god).

Ukoliko vitalnost postavite kao svoj standard neće vam biti teško da izaberete neki od dostupnih i popularnih sportova koji će učiniti da budete zadovoljni. Sami birajte da se igrate sa loptom i prijateljima (tenis, skvoš, basket, mini fudbal) ili da nezavisno trenirate i pronađete svoj mir (gym, trčanje, plivanje, bajs).

    Maraton i polumaraton kao cilj

U Francuskoj, poslednjih nekoliko godina, profesionalci sve češće u rubriku hobi u svom CV-ju upisuju maraton i polumaraton. Oni koji regrutuju i čitaju biografije, smatraju da bavljenje ovim atletskim disciplinama pokazuje da je kandidat razumna osoba koja dobro procenjuje svoje snage, da je spremna na odricanje i naporan rad, a da u sebi ima dovoljno motivacije da sačeka plodove sopstvenih napora. – Aleksandar Manić

I ne varaju se. Svako ko se redovno priprema za trke na duge staze i učestvuje na trkama, zna da planira svoje napore i tehniku, da se odriče mnogih stvari, da prevazilazi kako materijalne, tako i psihološke prepreke, da meri svoj napor i poboljšanje, i da bude strpljiv sve do startne linije. A, onda, sve iz početka, jer valja trku voditi od prvog do poslednjeg metra."

U Francuskoj, svake godine oko 90 hiljada ljudi prođe kroz cilj na jednom od nacionalnih maratona. Nemci su još zagriženiji, procenjuje se da 10% nacije trči, što je oko 8 miliona ljudi.

    Prosečan maratonac čita MCB blog!

Maraton nije igra za decu. Prosečna starost maratonca je oko 40 godina, a maratonke 36. To su porodični ljudi u najboljim godinama za karijeru, koji sigurno ozbiljno postavljaju prioritete.

U klubu Trčanje.rs volimo da negujemo i učimo upravo iz ovih primera. Od ljudi koji su završavajući maraton u 45. ili 55. godini razvili kod sebe uverenje da ništa nije ne moguće. Volimo da učimo iz promena koje nam daju motivaciju da se odricanje, istrajnost i disiplina isplate.

Sprega uspeha na fizičkom i poslovnom planu, sa konačnim ciljem da se živi zadovoljnije je neminovna. Sa koje god strane da krenete u ovaj proces dostizanja jednog višeg kvaliteta života (bilo da ste uspešni u poslu pa krenete sa fizički aktivnijim žviotm, ili da ste uspešni u sportu pa prenesete principe uspeha u sport) konačna sudbina je ravnoteža vaših životnih polja.

Pravo uživanje u postignuću nije sam sportski cilj i fizička promena koju donosi aktivnost, već ono što postajete tokom vežbanja i rada na ispunjenju vašeg cilja.

      Autor teksta je Veroljub Zmijanac, predsednik Sportskog kluba Trčanje.rs i Udruženja Aktivan život.

Road Runners Club Trčanje.rs posvećen je promociji aktivnog života, rekreativnog trčanja kao i razvoju trkačkog pokreta u Srbji. Trčanje je za nas prilika da se napreduje na ličnom planu, ali i način da se menja kultura društva. Kultura aktivnog življenja predstavlja prihvatanje odgovornosti za sopstvene želje. Udruženje se bavi razvojem programa podrške za mlade ljude na životnim raskrnicama, upravljanjem promenama i vršnjačkim lajf koučingom.