Ukradeni minuti

a

Velike medijske kuće su, kao što sama reč kaže, mediji, posrednici koji na jednom mestu spajaju sadržaj neke produkcije sa auditorijumom. Između različitih sadržaja stavljaju se reklame, kao jedan od načina zarade. Šta se dešava kada reklama postane osnovni biznis model? Šta se događa kada medijske kuće, u potrazi za reklamnim prostorom, sasvim izgube ravnotežu?

connected-tv-marketinga

Toliko davno da niko nije primetio

a

Kada ste poslednji put odgledali film u bioskopu? Sa plaćenom kartom ulazite u veliku, zamračenu, akustičnu salu, sedate na svoje mesto i čekate da počne film. Od prve projekcije 1894. godine do današnjeg dana, nikome nikad nije palo na pamet da vam prekine film na polovini (čak nijednom) i da pusti reklame. Zanimljivo je da su još u tim najranijim danima, bioskopi umeli da zarade i od reklama, pogotovu za neki proizvod. Pasionirani ljubitelji sedme umetnosti često se ljute što najveći deo publike ne ostaje da pogleda sve „do kraja“. Ko još gleda ko je odglumio neku sporednu ulogu, radio režiju, produkciju, fotografiju i sl.

Upravo tako su razmišljale i mnoge televizije, pa su rešile da uštede dragocene sekunde programa koje inače zlata vrede ako ih prodate kao prostor za reklamu. Tako danas skoro da i nema programa u kome ovaj, krajnji deo nisu „skratili“, pomerili u ugao ekrana dok najavljuju sledeći deo programa ili ne puštaju reklamu. Ako pomislite o tome koliko košta sekund programa u vreme nekog popularnog filma, i ako tome dodate činjenicu da ovaj poslednji deo može da traje i ceo minut – jasno je zbog čega nisu odoleli. No, nažalost, to su samo skromni počeci.

bioskop8

Brzo, dajte mi osminu šale!

a

Mesto najpopularnijeg televizijskog programa već neko vreme čvrsto drže popularne sitkom serije. Na primer popularni, humoristični serijal „Prijatelji“ koji je krenuo septembra 1994, već tokom prvog serijala privukao je čak 22 miliona gledalaca u Americi. Tokom devete sezone, njihova popularnost je bila na takvom vrhuncu da je produkciju svaka epizoda koštala 7 miliona dolara, a već tokom desete sezone, NBC mreža plaćala je Vorner brosu 10 miliona po epizodi, nadajući se da će zaraditi još više od reklama.

Da bi zaradile dovoljno da isplate produkciju (i ostvare profit), televizijske kuće epizodu od pola sata moraju „preseći“ reklamnim blokovima. Model je relativno jednostavan: epizodu puštate u prajm tajmu, kvalitet serijala obezbeđuje ogromnu publiku i svaki sekund koji prodate kao reklamu isplatiće se višestruko. Ostaje samo pitanje – kako stvoriti što više prostora za reklame? Jednostavno je: ubrzaj i iseci!

a

https://youtu.be/z6i1VVikRu0

a

Kako bi uvećale svoj profit, velike televizijske mreže počele su da neprimetno ubrzavaju i seku delove osnovnog sadržaja kako bi ostavile više prostora koji mogu ustupiti reklamama.

Ovaj trend, za koji se inače ne zna kada je tačno počeo, uočio je Stiven Koks, autor dvadesetak knjiga o filmu, televiziji i pop kulturi. TV mreža TNT, na primer, skratila je uvodnu špicu serijala Law and Order sa 1’45’’ na samo 24 sekunde. Slična stvar primećena je i u reprizama sitkom serija Seinfeld i Friends. Tako je TBS, brisanjem i ubrzavanjem, skratio Seinfeld sa 25 na 22 minuta ili, jezikom TV marketara – otvorio prostor za 6 dodatnih reklama!

a

Qui bonum?

a

Ko dobija? Ovakvim metodama prevare ne mogu biti zadovoljni ni autori, ni gledaoci. Nama marketarima, ovo može da bude samo još jedan dokaz da poslovni model i učinkovitost televizijskih reklama slabi. Svesne stanja na tržištu i vrednosti reklamnih blokova u vreme kada je pažnja gledalaca najveća, velike mreže počele su, bez mnogo obzira, da povećavaju udeo reklama u ukupnom programu.

w595_1cVMBgqPa8

Na drugoj strani, bez dostojnog protivnika, ostaje internet marketing. Vreme radi za nas. Pre ili kasnije, upravo ovakvi koraci protiv osnovnih vrednosti i poštovanja krajnjih klijenata (a to su u ovom slučaju gledaoci u publici bioskopa koji zovemo TV program) pokazaće se u statistikama. Nezadovoljstvo publike dolazi tiho, uskraćivanjem pažnje. Ne bi bilo prvi put u istoriji da je upravo takav nedostatak osećaja zatvorio vrata velikoj medijskoj kući. To ujedno može biti i lekcija svima nama na internetu. Jedini način je kroz poštovanje svakog klijenta i svakog pojedinačnog člana onlajn zajednice. Samo tako možemo da stvorimo još meda za sve i da izgradimo jaku košnicu u kojoj ima mesta za sve nas.

a

a

Izvor: BeeShaper