Capital budgeting je deo master budgeta tj. glavnog budžeta kompanije. Capital budget objašnjava koliko ćemo uložiti u osnovna sredstva fixed assets. Veoma često menadžeri prilikom izrade budžeta koriste i reč CAPEX („Koliki će biti CAPEX sledeće godine?“).
Capital budgeting ima četiri glavne karakteristike:
Primer
Airbus (EU) i Boeing (SAD) su dva najveća proizvođača aviona na svetu. Airbus je 1999. godine odlučio da uloži 13 mld USD za izgradnju novog tipa aviona Airbus 380. Novi avion je trebao da ima mesta za više od 500 putnika i da napravi revoluciju u poslovanju avio prevoznika. Airbus je planirao da mu je potrebno 5 godina da napravi dizajn novog aviona, da izgradi fabrike, da zaposli nove inženjere i sl. Posle 5 godina, trebao je da se proda prvi avion Airbus 380 po pojedinačnoj ceni od 216 mUSD.
Ova investicija ima četiri glavne karakteristike:
Za ocenu Capital budgeta koristi se nekoliko sličnih izraza:
Ocena Capital budgeta može da se javi u mnogim situacijama:
Kada kompanija ulaže novac, menadžeri traže od controllera procenu da li se isplati ulaganje ili ne. Postoje dve metode za ocenu investicija:
Jednostavni, odnosno statični postupci upoređuju keš-out i keš-in bez obraćanja pažnje na tajming cash flow-a; pogodni su samo za kratke i brze procene. Na primer, Airbus ima odliv keša 13 mld USD kao i priliv keša od 18 mld USD. Postoji pozitivna razlika od 5 mld USD i CAPEX je isplativ.
U dinamičnim postupcima cash flow se diskontuje. Na taj način se uzima u obzir i vremenska vrednost novca. Za ocenu investicija koristi se DCF Discounted Cash Flow metoda. DCF metoda podrazumeva da novac koji imate sada više vredi od novca koji imate sutra. Sadašnji novac se zove PV Present Value dok se budući novac zove FV Future Value. DCF metoda smanjuje budući novac (FV) na sadašnji novac (PV) uz pomoć diskontne stope. Diskontna stopa se određuje uz pomoć WACC.
Primer
Hajde da pretpostavimo da Airbus iz prethodnog primera ima diskontnu stopu od 10%. Onda bi imali sledeću situaciju za CF i DCF.
Uzmi 2004 godinu kao primer. CF je 3,0 mld USD. CF je buduća vrednost, odnosno FV Future value. 1999. godina se smatra nultom godinom (0), tako da je 2004. godina peta (5) godina po redu. Diskont (WACC) je 10% Diskontni faktor za petu godinu je jednak 0,62. Diskontni faktor je dobijen po formuli:
DCF (diskontovani cash flow) za 2004 godinu je 1,9 mld USD. DCF je dobijen po formuli:
Sada možeš da proceniš da li je investicija isplativa ili ne.
Glavni kriterijumi za ocenu investicije su NPV, IRR, DPP i payback.
Primer
Proizvođač čokolada je planirao da investira u novu liniju za proizvodnju čokolade. Controller je procenio Cash flow u mEUR:
Direktor kompanije očekuje da svaka investicija ima minimalni povraćaj od 15%. Da li se kompaniji isplati da uloži u novu liniju?
Kada kompanija nema dovoljno keša za sve investicije onda se koristi kriterijum PI Profitability Indeks. PI pomaže da se odabere između više međusobno isključivih investicija. PI se definiše kao odnos benefita i cost. Takođe, neko voli da definiše PI kao odnos NPV i cost.
Ako moramo da biramo između ovih pet projekata, onda bi izabrali projekat D jer on ima najveći PI od 3,0.
Capital budgeting se prostire na nekoliko godina s obzirom da se osnovna sredstva uvek koriste duže od jedne godine. Kompanijski profit mora da trpi kratkoročno, da bi dugoročno kompanija mogla da održi svoju konkurentnu prednost. Kod Capital budgetinga koristi se isključivo keš za ocenu investicija. Sa druge strane, planiranje u Bilansu uspeha P&L je ograničeno na jednu godinu i fokus je na godišnjem profitu. Zbog toga se često dešava dilema kod menadžera:
Kod ocene investicija jedan od ključnih delova je i analiza osetljivosti (sensitivity analysis). Kod analize osetljivosti menjaju se ulazni parametri investicije i gleda se uticaj na NPV ili IRR. Obično se menjaju sledeći ulazni parametri:
Ova analiza se zove i „šta … ako…“ odnosno „what if“ analiza.
Jedno od ključnih pitanja kod analize osetljivosti je i break-even point analiza: „Koliko moramo da prodamo da bi NPV bio jednak nuli?“. Pored analize osetljivosti procenjuju se i drugi kvalitativni rizici projekta:
Posebna oblast analize osetljivosti investicije je Monte Carlo simulacija. Kod Monte Carlo simulacije ulazne pretpostavke se menjaju u opsegu (prodajna cena će biti od 200 do 250 EUR, ulazne sirovine će biti od 100 do 110 EUR i sl) i gleda se verovatnoća izvršenja NPV. Na primer, tipično pitanje koje menadžer može da postavi controlleru je:
Sa kojom verovatnoćom možeš da mi garantuješ
da će NPV biti jednak 500.000 EUR ?
Monte Carlo simulacija zahteva posebne Excel Add in programe kao i znanje o statistici i verovatnoći. Dva najpoznatija programa za Monte Carlo simulaciju su Palisade @Risk i Crystal Ball.
Kod ocene investicija postoji 10 ključnih stvari koje treba zapamtiti:
Capital budget za sledeću godinu se obično pravi jednom godišnje u trećem kvartalu. Capital budget ima tri faze:
Kada imaš investicije u IT (softwer, hardwer, mreža i sl.) onda se koristi i izraz TCO Total Cost of Ownership.