Zaposljavamo male a kompanija postaje velika
Što se mene tiče, neću prestati tražiti mlade ambiciozne kolege jer jedino tako vidim mogućnost razvoja kompanije
Moram priznati da sam na trenutak bio iskreno iznenađen, ponajprije stajalištem, a onda i iskrenošću mladoga kolege.
Nakon što sam sabrao dojmove poslije prve reakcije, upitao sam ga kako bi ocijenio svoju ambicioznost na ljestvici od jedan do pet. Pogađate! Dao si je ocjenu pet.
Dan kada sam izgubio od jačega
Tog sam dana odlučio to napisati u kolumni jer tog sam dana izgubio od jačeg, 'od države'.
Možda je ta bitka mala, ali je istovremeno vrlo znakovita, i za mene i za 'nju' (državu), jer u ovom našem neambicioznom i površnom društvu odgajamo iste takve mlade ljude koji, nažalost, jedino što mogu uvidjeti jest da im je sigurnost posla očito sve (pustite istraživanja tržišta rada jer ljudi ne govore uvijek istinu), odgajamo mlade ljude koji ne žele riskirati, a, moram biti iskren, jedino kada će ih većina u životu riskirati je upravo to životno razdoblje. Sigurno se pitate zašto naši ljudi, kada odlaze raditi u inozemstvo, pričaju koliko je drugačije. Da, jest, postoji nešto nezamislivo za nas, postoji 'pozitivna konkurencija', ljudi se bore za boljitak, u takvom društvu rađa se i ambicioznost, koja je svakako bitan motor ukupnog napretka u društvu.
[caption id="attachment_8654" align="aligncenter" width="670"]
Auto Zubak[/caption]
Kako nas vidi Danac
Predlažem da koji put (ako dosad niste) na www.tportal.hr pročitate rubriku 'Lijepa naša vaša', gdje stranci koji žive u Hrvatskoj iznose kako doživljavaju naše društvo. Ako već nije, nakon pročitanih članaka mnogo će vam toga biti jasnije.
Ako dopuštate, citirao bih naslov rubrike jednoga mladog Danca: 'Hrvatska? To je ono kada dobiješ sredstva od EU za traktor, a kupiš auto.'
Sada bi mi netko kritičan mogao reći zašto se ja bunim kad prodajem vozila, a ne traktore, ali realno, svima u društvu kriterij bi nam trebao biti interes graditi zdravo, kompetitivno okruženje jer jedino tako možemo postići toliko željenu konkurentnost.
Taj se problem ne može riješiti 'preko noći'. Mislim da ga kao društvo nismo ni vidjeli na radaru, pa je tako moj cilj da se 'osvijetlim', možda potaknemo jedni druge na djelovanje.
Moramo postaviti pitanje pripreme naših mladih kolega od školske instance, učenja na konkurentnost i poticanja na ambicioznost u radu. Možda da za početak počnemo razlikovati bitno od nebitnog i da prije svega budemo više fokusirani jer iz nefokusiranosti se i rađa površnost, a u tome smo najbolji (nažalost).
Što se mene tiče, neću prestati tražiti mlade ambiciozne kolege jer jedino na taj način vidim mogućnost razvoja kompanije.
I sada radimo na jednom projektu, koji smo nazvali 'Inkubator', u kojem je cilj zaposliti 20 mladih kolega direktno s fakulteta i upravljati tim procesom jedno ograničeno vrijeme kao jedinstvenim projektom u organizaciji u kojoj postoji više timova koji rade na specificnim projektima s mentorima.
To je izvrstan način da pripremimo nove kolege za buduće poslovne poduhvate, odnosno da ih pripremimo za stvarni poslovni život.
piše DIMITRIJE TRBOVIĆ
Moram priznati da sam na trenutak bio iskreno iznenađen, ponajprije stajalištem, a onda i iskrenošću mladoga kolege.
Nakon što sam sabrao dojmove poslije prve reakcije, upitao sam ga kako bi ocijenio svoju ambicioznost na ljestvici od jedan do pet. Pogađate! Dao si je ocjenu pet.
Dan kada sam izgubio od jačega
Tog sam dana odlučio to napisati u kolumni jer tog sam dana izgubio od jačeg, 'od države'.
Možda je ta bitka mala, ali je istovremeno vrlo znakovita, i za mene i za 'nju' (državu), jer u ovom našem neambicioznom i površnom društvu odgajamo iste takve mlade ljude koji, nažalost, jedino što mogu uvidjeti jest da im je sigurnost posla očito sve (pustite istraživanja tržišta rada jer ljudi ne govore uvijek istinu), odgajamo mlade ljude koji ne žele riskirati, a, moram biti iskren, jedino kada će ih većina u životu riskirati je upravo to životno razdoblje. Sigurno se pitate zašto naši ljudi, kada odlaze raditi u inozemstvo, pričaju koliko je drugačije. Da, jest, postoji nešto nezamislivo za nas, postoji 'pozitivna konkurencija', ljudi se bore za boljitak, u takvom društvu rađa se i ambicioznost, koja je svakako bitan motor ukupnog napretka u društvu.
[caption id="attachment_8654" align="aligncenter" width="670"] Auto Zubak[/caption]
Kako nas vidi Danac
Predlažem da koji put (ako dosad niste) na www.tportal.hr pročitate rubriku 'Lijepa naša vaša', gdje stranci koji žive u Hrvatskoj iznose kako doživljavaju naše društvo. Ako već nije, nakon pročitanih članaka mnogo će vam toga biti jasnije.
Ako dopuštate, citirao bih naslov rubrike jednoga mladog Danca: 'Hrvatska? To je ono kada dobiješ sredstva od EU za traktor, a kupiš auto.'
Sada bi mi netko kritičan mogao reći zašto se ja bunim kad prodajem vozila, a ne traktore, ali realno, svima u društvu kriterij bi nam trebao biti interes graditi zdravo, kompetitivno okruženje jer jedino tako možemo postići toliko željenu konkurentnost.
Taj se problem ne može riješiti 'preko noći'. Mislim da ga kao društvo nismo ni vidjeli na radaru, pa je tako moj cilj da se 'osvijetlim', možda potaknemo jedni druge na djelovanje.
Moramo postaviti pitanje pripreme naših mladih kolega od školske instance, učenja na konkurentnost i poticanja na ambicioznost u radu. Možda da za početak počnemo razlikovati bitno od nebitnog i da prije svega budemo više fokusirani jer iz nefokusiranosti se i rađa površnost, a u tome smo najbolji (nažalost).
Što se mene tiče, neću prestati tražiti mlade ambiciozne kolege jer jedino na taj način vidim mogućnost razvoja kompanije.
I sada radimo na jednom projektu, koji smo nazvali 'Inkubator', u kojem je cilj zaposliti 20 mladih kolega direktno s fakulteta i upravljati tim procesom jedno ograničeno vrijeme kao jedinstvenim projektom u organizaciji u kojoj postoji više timova koji rade na specificnim projektima s mentorima.
To je izvrstan način da pripremimo nove kolege za buduće poslovne poduhvate, odnosno da ih pripremimo za stvarni poslovni život.
piše DIMITRIJE TRBOVIĆ