Strateško planiranje

Mnogi menadžeri osjećaju strah i nelagodu od strateškog planiranja jer je mogućnost pogrešnog predviđanja velika, stoga osmišljavaju strategiju o onome što se može kontrolirati, primjerice troškovima. To je potpuno pogrešno jer o njima odlučuje kompanija, a o njezinim prihodima kupci

[caption id="" align="aligncenter" width="611"] Strategija[/caption]

Svi direktori znaju da je strategija važna, ali gotovo svima, naglašava Roger L. Martin, profesor i bivši dekan Sveučilišta u Torontu i ko autor knjige 'Kako strategija stvarno radi' u izdanju Harvard Business Revieva, to je jedan od najneugodnijih zadataka jer ih suočava s budućnošću, o kojoj mogu samo nagađati. Odabir strategije, naime, podrazumijeva donošenje odluka nakon kojih više nemaju neograničen broj mogućnosti što za neke može značiti i kraj karijere.

Prirodna reakcija većine rješavanje je problema na lakši način s već provjerenim potezima i alatima. A to vodi višemjesečnim pripremama opsežnog plana ulaganja postojećih i novih sredstava zbog primjerice povećanja tržišnog udjela.

Plan je podržan detaljnim tablicama troškova projekta i očekivanoga neposrednog prihoda i kada je završen, svi se osjećaju manje tjeskobno i uplašeno.

To je možda dobar način za nošenje sa strahom, ali ne i sa strategijom, čiji su bitan sastojak pri kreiranju i donošenju odluka upravo strah i tjeskoba. Zapravo, ako ste potpuno zadovoljni na kraju procesa, velika je šansa da imate lošu strategiju i da ste zaglavili na nekim važnim stepenicama procesa. Prava strategija, kaže Martin, svodi se na promišljeno klađenje i donošenje teških odluka. Cilj joj nije umanjenje rizika, već povećanje izgleda za uspjeh.

[caption id="" align="aligncenter" width="611"] Rizik[/caption]

Nije stvar u tome da temeljitim istraživanjem dođete do gotovo savršenog zaključka, već strategija mora biti jednostavan i grub proces razmišljanja o tome što treba poduzeti da ostvarite što želite te procjena je li to realno.

Fokusirajte svoju energiju na ključne odluke koje utječu na one o kojima ovisi vaš prihod, odnosno kupce. Mnogi dizajniraju strategiju oko onog što kompanija može kontrolirati, primjerice oko troškova, što je potpuno pogrešno jer o njima odlučuje kompanija, a o vašim prihodima kupci. A činjenicom da je budućnost neizvjesna i nestabilna koriste se kao izgovorom za odgodu donošenja strateških odluka dok budućnost ne postane predvidljiva. No ako je budućnost previše nepredvidljiva, a to je uglavnom uvijek i ne omogućava donošenje strateških odluka, kako će menadžer prepoznati točku u kojoj predvidljivost dovoljno visoka da se počnu donositi odluke?

Dakle, koncept stvaranja strategije tako najčešće postaje izgovor za izbjegavanje strateških odluka, za kopiranje izbora koji se čine da pale za druge. No jednostavno slijedeći odluke konkurenta, ostajući u zoni udobnosti, nikad nećete proizvesti jedinstvenu i vrijednu prednost. Lako je identificirati tvrtke koje su pale u te zamke. U njima se članovi uprave ugodno druže s planerima i troše mnogo vremena na pregled i odobravanje njihova rada.

Rasprava na sastancima više naginje temi kako iscijediti više profita iz postojećih prihoda nego kako generirati nove. Glavni parametri tiču se financiranja i sposobnosti, a oni koji se bave zadovoljstvom kupaca ili udjelima na tržištu u drugom su planu. Kako kompanija može izbjeći te zamke? Problem naime leži u ukorijenjenoj ljudskoj averziji prema nelagodi i strahu, a jedini je lijek usvajanje discipline u stvaranju strategije i pomirenje s osjećajem nelagode. To podrazumijeva osiguravanje procesa stvaranja strategije pomoću tri osnovna pravila. Pridržavati se tih principa, istina, nije lako jer zona komfora mami udobnošću, ali ako možete slijediti pravila, možete biti sigurni da strategija barem neće biti loša.

Usredotočite svoju energiju na ključne odluke koje se tiču donositelja prihoda, odnosno kupaca. Dva vaša izbora odredit će uspjeh: odluka gdje igrati (koju ciljnu skupinu gađate) te kako pobijediti (stvoriti uvjerljivu vrijednost). Ako kupac nije u dohvatu područja na kojem tvrtka igra, vjerojatno neće biti svjestan ponude ili njene dostupnosti. Ako se tvrtka povezala s kupcima, vaš izbor načina pobjede odlučit će hoće li kupcima ciljana vrijednost biti uvjerljiva.

Strategija nije esej o savršenstvu. Već nesvjesno menadžeri vjeruju da strategija treba postići preciznost i predvidljivost troškovnog planiranja, ali ona je prije svega dokument o prihodima, ne o troškovima. Kada je dobra, povećava izglede tvrtke u tom poslovnom kockanju s budućnosti. Menadžeri stoga ne smiju biti ustrašeni od tog procesa. A da bi se to postiglo uprava i regulatori moraju ohrabrivati, a ne obeshrabrivati činjenicu da je uvijek riječ o određenom kockarskom riziku.

Logiku učinite eksplicitnom. Jedini način da imate dobar niz strateških odluka testiranje je logike svog razmišljanja. Zašto vaš izbor ima smisla, što trebate vjerovati o korisniku, o evoluciji vaše industrije, konkurenciji, vašim sposobnostima? Ključno je zapisati odgovore jer ljudski um rado prerađuje povijest pa i to da se sve u vrlo maloj mjeri odvijalo prema planu. Ako je logika snimljena ili zapisana, lako ćete je usporediti sa stvarnošću.